O pravima i položaju radnika u našoj zemlji u Polisu TVSA govorili su Selvedin Šatorovć, predsjednik SSSBiH i Adis Kečo šef Stručne službe SSSBiH.
Šatorović se osvrnuo na pozitivne pomake kada je riječ o radnicima u Federaciji naglašavajući minimalnu platu hiljadu maraka.
„Ovogodišnji 1. maj radnici su dočekali s dozom optimizma, s jednom dozom nade, da su njihovi problemi u fokusu pažnje rješavanja, u ovom slučaju konkretno, od strane vlasti Federacije. Podsjetiću vas da je koncem prethodne godine donesena odluka o najnižoj plati 1000 maraka, da je to početak procesa koji su radnike stavili na prvo mjesto, ispred interesa kapitala i očekujemo u narednom periodu da se sve ovo zaokruži kroz donošenje zakona o minimalnoj plati s nastavkom fiskalnih reformi koje smo dogovarali i dogovaramo s Vladom Federacije. Naš cilj jeste omogućavanje dostojanstvenog života za radnike koji trebaju da žive od svog rada, bitno je napomenuti da smo napravili prve korake, da postoji tendencija da će to biti dodatno poboljšavano i imamo prostora za optimizam, za vedrije gledanje u budućnost. Ovaj 1. maj šalje poruku svima koji su razmišljali da li otići ili ostati u zemlji, da se paradigma mijenja i da ipak još jednom razmisle, jer svi ovi potezi govore u prilog tome da ostanu, da žive i rade u najljepšoj zemlji na svijetu.“
Šatorović je dodao da odluka o najnižoj plati 1000 maraka je svakako historijski trenutak za radnike i građane u BiH.
Adis Kečo je rekao kako je izgubljeno mnogo kolektivnih ugovora dodajući kako ih je danas svega desetak. Osvrnuo se i na ostala kršenja prava radnika.
„Ono što je još bitno napomenuti jeste zloupotreba instutita ugovora o radu na određeno vrijeme i poslodavci i dan danas prekidaju radni odnos radnicima kako bi ih kroz određeno vrijeme ponovo prijavili i izbjegli mogućnost da ti radnici steknu ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ono što je posebno problematično u današnje vrijeme jeste prekovremeni rad koji se evidentira na način da nije adekvatno plaćen ili nije nikako plaćen, da radnici ostvaruju dupli fond sati, postoje kompanije gdje radnici rade i po 300 sati na mjesečnom nivou i nisu adekvatno plaćeni. Naravno porodilje se još uvijek suočavaju s problemom prilikom povratka na posao da ostanu na radnom mjestu na kojem su radilie i da ga zadrže, ali se često poslodavci odlučuju da im otkazuju i pored jasne činjenice – da je to protuzakonito, ali se uzdaju u sporost sudova. Ti procesi traju po pet, šest, sedam godina, dok radnik dobije pravosnažnu presudu do tada poslodavac i zatvori firmu. To je izazov i ono na čemu će Savez samostalnih sindikata insistirati u narednom periodu i to je zahtjev nekad od ranije, a to je reforma pravosuđa, da se oformi posebni odjel za radne sporove.“ Šatorović i Kečo ističu kako bi sve ove probleme trebalo da riješi novi federalni zakon o radu. Očekuju da bi trebalo da bude izrađen i usvojen do kraja godine.