Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Selvedin Šatorović za Slobodnu Bosnu je govorio i o greškama Vlade FBiH, mogućnosti privatizacije BH Telecoma, kršenju prava radnika koji rade od kuće, (ne) radu Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritoriju FBiH…
Razgovarao: Darko Omeragić
Gospodine Šatoroviću prije nekoliko dana saopštili ste nevjerovatan podatak da je FBiH od predviđenih 488 miliona KM za primjenu takozvanog korona zakona, odnosno za pomoć realnom sektoru izdvojila svega 18 posto. Koga je sve Vlada FBiH ovim svojim potezom prevarila, odnosno ko je ostao kratkih rukava i kako biste nazvali ovakav potez vlasti kojima su od početka pandemije usta puna brige za privredu i radnike? Ukratko, gdje su pare?
“Korona zakon” predvidio je subvencioniranje doprinosa za obavezna osiguranja u iznosu oko 240 KM (120 eura) mjesečno po svakom zaposlenom, obustavu obračuna i plaćanje zatezne kamate na javne prihode, prekid svih upravnih, parničnih, vanparničnih i izvršnih postupaka za vrijeme stanja nesreće, kao i uspostavu garancijskog fonda. Moram se složiti da je podatak da je od 488 miliona KM Vlada FBiH uložila 90 miliona u subvencioniranje poreza i doprinosa, što znači da je iskorišteno samo 18% planiranih sredstava. Nažalost, taj podatak je još jedna u nizu potvrda da Vlada FBiH nije adekvatno odgovorila na izazov koji je pred nju stavila pandemija. Osim što smo posljednji u regionu usvojili bilo kakve mjere za ublažavanje posljedica pandemije i lockdowna, pokazalo se da i u njihovoj primjeni kaskamo za ostalima.”
KO JE OSTAO KRATKIH RUKAVA?
Također, dok su druge vlade odlučile uplatiti svim ili bar radnicima u određenim sektorima određenu sumu novca kako bi ih nagradili, pružili podršku, ali i osigurali dostatan nivo potrošnje građana u tim državama, naša Vlada je novac dijelila netransparentno i bez bilo kakve konkretne vizije na koji način će uloženi novac zaštititi i poslodavce i radnike. Podsjetit ću Vas na pokušaj sramne podjele novca općinama u FBiH koji je spriječen. Ništa opravdanija ni razumnija nije bila ni podjela novca privrednicima. Kao posljedicu imamo da je kratkih rukava ostao najveći broj malih i srednjih preduzeća koji moraju biti generator ekonomskog razvoja. Kratkih rukava su ostali radnici u gotovo svim sektorima. Kratkih rukava je ostalo desetine hiljada obrtnika kojima je rad bio zabranjen, ali i onih koji su de facto smjeli raditi, ali su ostali bez posla tokom pandemije. Ono što stvara opravdanu bojazan je da se, prema najavama, priprema novi “Korona zakon”. I ovaj put se dokument kreira iza zatvorenih vrata, bez učešća sindikata, ali i svjetski priznatih ekonomskih stručnjaka koje imamo u zemlji, a koje, nažalost, tokom svih prethodnih mjeseci niko iz Vlade FBiH nije pitao ni za mišljenje, a kamoli za savjet.”
Od početka pandemije do danas Sindikat BiH i Vlada FBiH objavljuju različite podatke o broju otpuštenih radnika u FBiH. Vlada kaže da je od sredine marta otpušteno 26.000 radnika od kojih se polovina vratilo na posao, dok Sindikat BiH raspolaže podatkom od 40.000 radnika. Koliko je, zaista, radnika u FBiH zbog pandemije koronavirusa ostalo bez posla, a koliko ih se vratilo na posao?
“Nažalost, već godinama u FBiH niko ne može dati tačan podatak o tome koliko je ljudi stvarno zaposleno, jer je udio sive ekonomije takav da u njemu radi oko 22-24 posto ljudi. Porezna uprava FBiH, kao i Zavod za statistiku mjesečno objavljuju podatke o broju zaposlenih, ali riječ je samo o radnicima za koje se uplaćuju doprinosi. U prva dva mjeseca pandemije je bez posla ostalo oko 20.000 prijavljenih radnika, a taj broj se u međuvremenu povećavao. Potpuno je razumljivo zašto iz Vlade FBiH objavljuju frizirane podatke koji trebaju potvrditi njihovu priču o uspješnim rezultatima. Nažalost, realnost je umnogome drugačija. Pored ljudi koji su novoregistrovani na birima za zapošljavanje, hiljade onih koji su radili na crno da bi prehranili svoje porodice, posebno u sektoru uslužnih djelatnosti, je tokom pandemije ostalo bez posla. Te ljude statistika ne prepoznaje i njih Vlada ne ubraja među one koji su ostali bez posla. Blagim poboljšanjem situacije koje je uslijedilo nakon ukidanja lockdowna došlo se do toga da se oko 15.000 radnika vrati na svoja radna mjesta. No, s obzirom da se još ne nazire prestanak pandemije i da prijete novo zatvaranja granica, postoji realna opasnost da će ponovo doći do masovnijeg otpuštanja radnika.
Također, ne smijemo zaboraviti ni desetine radnika koji u ovom trenutku imaju neredovna i smanjena primanja. Mnogi od njih se još uvijek vode kao zaposleni, ali mjesecima nisu primili platu ili naknade koje su zaradili i koje im po zakonu i u skladu sa ugovorom pripadaju.”
POMOR TURISTIČKIH AGENCIJA
Koje djelatnosti i čija radna mjesta su u posljednjih osam mjeseci najgore prošli?
“Devet od 10 otkaza koje su radnici dobili u posljednjih osam mjeseci je u oblastima hotelijerstvo i ugostiteljstvo, trgovina na veliko i malo, prerađivačka industrija i sektoru zabave i rekreacije. Tu je po broju otkaza blizu i sektor prijevoza. Otkaza je bilo i u svim drugim sektorima, ali ovi nabrojani su doista najteže pogođeni. Plaši nas činjenica da će, ukoliko se ovakvo stanje zadrži u narednih mjesec-dva, doći do potpunog gašenja nekih sektora. Već sada imate stotine turističkih vodiča, zaposlenih u turističkim agencijama koji su bez bilo kakvih primanja. Njima rad de facto nije bio zabranjen, ali su zatvaranje granica i ukupna epidemiološka situacija doveli do toga da nemaju posla. Tu su i desetine hiljada malih obrtnika .”
Ovih dana vrlo je burno u Sindikatu BH Telecoma. Da li se sprema privatizacija BH Telecoma koju Vlada FBiH negira već godinama i na koji način će se zaštiti prava radnika te kompanije?
“Sindikat BH Telecoma je definitivno rekorder kada je u pitanju dužina trajanja kolektivnog pregovaranja. Podsjetit ću samo da su svoj prethodni granski kolektivni ugovor sa pregovaračkim timom Vlade FBiH pregovarali oko dvije godine i da je i tada bilo mnogo opstrukcija od predstavnika Vlade FBiH.
Danas, kada je granski Kolektivni ugovor za oblast telekomunikacija istekao, smatramo da je sasvim legitiman zahtjev Sindikata BH Telecoma da se isti produži iz više razloga. Jedan od tih razloga je činjenica da su kolektivni ugovori iz drugih djelatnosti gdje se resorno ministarstvo pojavljuje kao ugovorna strana produženi za određeni vremenski period, odnosno period za koji su se usaglasili pregovarački timovi sa nekim dodatno povoljnijim pravima. Drugi razlog je činjenica da BH Telecom pozitivno posluje, što implicira da prava koja su ugovorena ranijim kolektivnim ugovorom mogu bez ikakvih problema ostati na dostignutom nivou, pa čak možda da se neka i poboljšaju. Međutim, iz određenih razloga Vlada FBiH ne želi dati saglasnost na zaključenje granskog kolektivnog ugovora, već nudi kolektivni ugovor kod poslodavca, pravdajući da ova dva instituta (granski kolektivni ugovor i kolektivni ugovor kod poslodavca) imaju isto značenje u praksi, a nemaju. Suštinska razlika između ova dva kolektivna ugovora je u tome što prava iz granskog kolektivnog ugovora garantuje Vlada FBiH dok prava iz kolektivnog ugovora kod poslodavca garantuje poslodavac. Polazeći od ove suštinske razlike, a imajući u vidu da Vlada FBiH ne želi dati saglasnost na granski kolektivni ugovor, kao i pokušaji privatizacije jednog dijela ovog giganta iz ranijeg perioda, sama po sebi se nameće sumnja da bi se ponovo mogla aktivirati ta priča.
Zbog tih opstrukcija od strane Vlade FBiH, Sindikat BH Telecoma je i organizovao štrajk u cilju zaštite prava i interesa radnika u BH Telecomu koji će trajati do ispunjenja zahtjeva, a to je potpisivanje granskog Kolektivnog ugovora za oblast telekomunikacija. Iako Vlada FBiH vrlo stidljivo negira naše sumnje, bilo bi fer i pošteno da davanjem saglasnosti na taj granski kolektivni ugovor demantuje, ne samo sindikat, već sve one koji sumnjaju da se radi o privatizaciji BH Telecoma, jer potpisivanjem granskog Kolektivnog ugovora za oblast telekomunikacija Vlada FBiH praktično garantuje da u tom periodu, periodu važenja tog kolektivnog ugovora, neće doći do privatizacije BH Telecoma, zbog čega bi svi radnici u tom preduzeću mogli mirno spavati. U suprotnom, niko im više ništa ne može garantovati.”
Da li će naredna godina u našoj zemlji biti još lošija u smislu pada ekonomije, broja otpuštenih radnika i kršenja njihovih osnovnih prava? Sprema li nam se neki još gori scenario od ovog po kojem trenutno živimo?
“Mi u Savezu samostalnih sindikata BiH smo još na samom početku pandemije upozoravali da ćemo najveće posljedice početi osjećati u seotembru i oktobru. Nažalost, pokazalo se da smo bili upravu. I prije nego što je proglašeno stanje prirodne nesreće u FBiH i prije nego se pojavio prvi slučaj zaraze virusom COVID-19 u našoj zemlji, mi smo zahtijevali od Vlade FBiH da pripremi set mjera za ublažavanje ekonomske krize za koju smo znali da će se desiti. I mnogo stabilnije ekonomije su prošle i još uvijek prolaze kroz težak period i bilo je sasvim logično očekivati da će naša ekonomija, koja je i tako slabo razvijena i vrlo nestabilna, doživjeti težak udarac. Nažalost, sve govori u prilog tome da će naredna godina biti još teža od ove. S obzirom da Vlada FBiH odbija socijalni dijalog sa sindikatom i da sve radi na tome da privede kraju plan o ukidanju kolektivnih ugovora, očekujemo nove udare na radnička prava. Mi smo jedini dio Evrope u kojem je Vlada u jeku pandemije pokušala preko noći mijenjati Zakon o radu i to na štetu radnika. Umjesto da se posveti zadržavanju radnih mjesta i radnika na njima, jer znamo da su desetine hiljada radnika već napustile našu zemlju u potrazi sa sigurnijom sadašnjošću i finansijski stabilnijom budućnošću, Vlada FBiH je u vrijeme prave epidemiološke kataklizme željela dodatno obespraviti našeg radnika. Za 4,9 milijarde KM je manja potrošnja u FBiH mjereno fiskalnim uređajima u ovoj u odnosu na prethodnu godinu. Manje je sredstava u budžetima. Indutrijska proizvodnja bilježi pad od 8,2 posto. Sve to su, nažalost, pokazatelji da nas čeka teška i vrlo nesigurna 2021. godina.”
RAD I NAKON RADNOG VREMENA
Prati li Sindikat BiH situaciju sa kršenjem prava onih radnika koji već nekoliko mjeseci rade od kuće. Postoje relevantna istraživanja koja pokazuju da poslodavci obilato koriste pravo da radnike zovu i dijele im zadatke i nakon završenog radnog vremena, a u svijetu se čak razmišlja i o usvajanju novih zakona koji će regulisati rad od kuće u ovakvim i sličnim situacijama?
“Savez samostalnih sindikata BiH aktivno prati situaciju i konstantno ukazuje na probleme, a naročito pojavom pandemije na ovim prostorima. Institut “rada od kuće” je institut koji je sada vrlo popularan kako bi se suzbilo širenje koronavirusa. Istina je da pojavom pandemije poslodavci nisu bili svjesni mogućnosti koje pruža ovaj institut, međutim, činjenica je da se danas isti zloupotrebljavaju na način da radnicima nalažu obavljanje određenih poslova i zadataka izvan radnog vremena, pa čak i neradnim danima, što je za svaku osudu. Da situacija bude još gora, takav rad bi se trebao okarakterisati kao prekovremeni rad, odnosno rad u neradnim danima, što bi poslodavac trebao i platiti, ali takvih poslodavaca nažalost nema. Smatramo da je rad od kuće u vrijeme pandemija ili sličnih situacija vrlo dobro prelazno rješenje, s tim da se to pitanje treba detaljnije urediti kako bi bilo što manje manipulacija radnicima i njihovim pravima. Svakako, u takvim situacijama neophodno je osmisliti način za pojačane inspekcijske nadzore kako bi svaki radnik koji radio od kuće imao dodatnu sigurnost i zaštitu od bahatosti poslodavaca.”
Poznato je da FBiH “na papiru” sve odluke koje se donose u interesu radnika i poslodavaca donosi nakon sjednica Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritoriju (ESV) FBiH. Međutim, često se dešava da se takve odluke donose i bez saglasnosti tog tijela. Da li je, gospodine Šatoroviću, ESV uopće radio ove godine i ako jeste kako je radio i koje je odluke donio da bi njima bili zadovoljni i radnici i poslodavci?
“Nažalost, Ekonomsko-socijalno vijeće za teritoriju FBiH ne radi više od tri godine u sastavu u kojem bi trebalo raditi. Tačnije nije radio od kako je Savez samostalnih sindikata BiH zatražio utvrđivanje najniže satnice za 2018. godinu gdje smo imali sve argumente za povećanje najniže satnice, a samim tim i najniže plaće u FBiH. Tada je Vlada FBiH odlučila da vodi socijalni dijalog bez sindikata, odnosno samo sa poslodavcima. Nedugo nakon toga, u februaru 2018. godine, uslijedilo je jednostrano otkazivanje Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju FBiH od Udruženja poslodavaca FBiH, čime je i zvanično FBiH ostala bez instituta najniže plaće, a koju smo obavezni imati po Konvenciji 131. o minimalnoj plaći. Svakako treba naglasiti da je Vlada FBiH koncem 2019. godine dala sebi pravo da suprotno Sporazumu o osnivanju ESVFBiH uspostavi rad ESV FBiH sa partnerima koji joj odgovaraju, predstavljajući to kao ponovno uspostavljanje socijalnog dijaloga i nekakvog napretka. Ovdje je bitno napomenuti da se sastav delegacija Vlade FBiH i poslodavaca nije mijenjao, već samo delegacija sindikata koja je sastavljena od poslušnika premijera FBiH, a koji “kao” predstavljaju sve radnike. Doduše, napretka je bilo, ali ne za radnike u FBiH, već za Vladu FBiH i poslodavce koji su mnoštvo zakona “provukli” kroz ESV, a da je “delegacija sindikata” to nijemo posmatrala. Jedan ot takvih primjera je i takozvana sjednica ESV-a održana 27. aprila kada je “delegacija sindikata” pristala na Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o radu predloženih od Vlade FBiH, čime su praktično prodata radnička prava, jer su te izmjene Zakona o radu radnike pretvarale u robove. Zbog takvih postupaka “delegacije sindikata” u ESV FBiH, Savez samostalnih sindikata BiH je organizovao proteste 27. jula pred Vladom FBiH i Paralentom FBiH i spriječio usvajanje izmjena i dopuna Zakona o radu”.
Izvor: