Međunarodna organizacija rada od 2003. godine obilježava Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu s naglaskom na prevenciju bolesti i ozljeda na radu, a u cilju promocije sigurnog, zdravog i dostojanstvenog rada sa sve radnike. Navedeni datum je odabran kao uspomena na 28 smrtno stradalih u nesreći na radu na gradilištu u državi Connecticut u SAD.
Sindikalni pokret od 1996. godine 28. april obilježava komemoracijom za sve žrtve profesionalnih bolesti i ozljeda na radu, s jasnom porukom: „Sjećamo se mrtvih, borimo se za žive“. Prema procjenama Međunarodne organizacije rada, objavljenim u septembru 2017. godine, smrtne povrede ili bolesti u vezi s radom su se povećale na 2.78 miliona godišnje. Većina tih smrtnih slučajeva, njih 2.4 miliona su rezultat bolesti u vezi s radom, a 380.000 su smrtni slučajevi nastali kao posljedica nesreće. Godišnje se registruje oko 320 miliona nesreća na radu. Međunarodna organizacija rada procjenjuje troškove ovog gubitka na 3.94% globalnog BDP godišnje ili 2.99 milijardi američkih dolara. U Evropskoj uniji više od 3.700 radnika smrtno strada u nesrećama, a više od 200.000 smrtnih slučajeva su posljedica bolesti vezanih za rad.
U Federaciji BiH od 2007. do 2017. godine zabilježena su 93 smrtna slučaja, a prema Izvještaju Federalne inspekcije rada za prvih 9 mjeseci 2018. godine u Federaciji BiH je bilo 11 smrtnih slučajeva. Povrede na radu, takođe, bilježe stalni rast i prelaze cifru od 1000 povreda godišnje, mada podaci nisu pouzdani, jer se mnoge povrede na radu ne prijavljuju. Zbog neadekvatnog prijavljivanja oboljenja u vezi rada teško je doći i do zvaničnih podataka o broju i vrstama prijavljenih profesionalnih bolesti u FBiH. Odluku o listi profesionalnih bolesti (Službene novine FBiH, 24/2002) potrebno je usaglasiti sa Evropskom listom (Evropska lista profesionalnih bolesti, 2003/670/EC). Ako se uporede podaci o povredama na radu, smrtnim slučajevima i oboljenjima u vezi sa radom sa podacima Evropske agencije za statistiku (Eurostat), koja obrađuje podatke o broju smrtnih slučajeva i povreda na radu na 100.000 hiljada zaposlenih, u Federaciji BiH je taj omjer znatno veći od prosjeka.
Povrede na radu, smrtni slučajevi i bolesti u vezi sa radom izazivaju nemjerljive ljudske patnje žrtvama i njihovim porodicama, negativno utječu na efikasnost i produktivnost kompanija i nanose ozbiljne ekonomske gubitke za društva u cjelini. U mnogim zemljama se tradicionalni pristup, koji unapređenje zaštite i zdravlja na radu smatra dodatnim troškom, postepeno zamjenjuje pristupom u kom su zdravlje, bezbjednost i dobrobit radnika sastavni dio ekonomske održivosti i organizacionog razvoja kompanija. Sve veći broj uspješnih kompanija pokazuje da je moguće kombinovati dobrobit radnika i profitabilnost kompanije na izbalansiran način. Drugi često izneseni argument je da su dobri standardi zaštite na radu benefit koji mogu uživati samo industrijalizovane zemlje ili velike kompanije, te da je nerealno dati isti prioritet zaštiti na radu u manje razvijenim zemljama ili manjim kompanijama. Međutim, postoje jasni dokazi da je zaštita na radu važna za produktivnost i u tim okolnostima. Na primjer, kada je zaštita na radu uključena u programe edukacije i obuke radnika, svijest o pitanjima zaštite na radu raste, rizik od nezgoda i bolesti opada i rezultira većom produktivnosti fizičkih i mentalnih kapaciteta radnika. U mnogim zemljama su kompanije počele polagati više pažnje na prevenciju, shvatajući da investiranje u zaštitu na radu donosi ekonomske i socijalne benefite, doprinoseći efikasnosti, produktivnosti i konkurentnosti.
Najnovija studija ISSA (Međunarodna asocijacija socijalnog osiguranja) o isplativosti prevencije, pokazuje da za svaki EUR uložen godišnje na zaposlenog, kompanija može očekivati potencijalni ekonomski povrat od 2.20 EUR. Benefiti promocije zdravlja su, takođe, očigledni. Zdravi radnici u podsticajnom okruženju osjećaju se bolje i zdravije, što zauzvrat dovodi do smanjenja odsustva sa posla, povećane motivacije, unaprijeđene produktivnosti, boljeg regrutovanja radnika, smanjenog napuštanja i pozitivnog imidža kompanije. Programi promocije zdravlja na radnom mjersu često su djelotvorne poslovne investicije jer mogu ojačati i proširiti postojeće programe zaštite na radu, doprinoseći zdravlju radnika, održavajući njihovu sposobnost rada i omogućavajući im da ostanu aktivni i produktivni članovi zajednice, dok istovremeno doprinose dobrobiti i radnika i njihovih kompanija sa efikasnijom i profitabilnijom radnom praksom.
Međunarodna asocijacija socijalnog osiguranja (ISSA) i Njemačka asocijacija osiguranja od nezgoda zaključuju da je investiranje u zdravlje radnika važan faktor buduće održivosti jer povećava konkurentnost države. Zaštita na radu mora stoga biti održavana kao ključni elemenat razvoja i mora joj se dati visok prioritet na međunarodnom, nacionalnom i nivou kompanije. Na nacionalnom nivou, postoji jasna veza između konkurentnosti nacionalne ekonomije i njenog nivoa zaštite i zdravlja na radu. Podaci iz razvijenih ekonomija i ekonomija u razvoju pokazuju da tamo gdje postoje investicije u preventivne mjere tokom vremenskog perioda, značajno opadaju nezgode na radu i profesionalne bolesti i zbog toga se postiže značajno smanjenje troškova. Zaštita na radu je u ovom kontekstu od vitalne važnosti, ne samo jer pomaže smanjenju gubitka zbog povreda i bolesti koje čine veliki procenat bolesti na nacionalnom nivou, naročito u zemljama u razvoju, već zbog toga što značajno doprinosi boljem prosperitetu i razvoju.
Ako je u gotovo svim ekonomijama prepoznata činjenica da je zaštita na radu važan segment poslovanja, postavlja se opravdano pitanje zašto se u Federaciji BiH primjenjuje Zakon o zaštiti na radu iz 1990. godine, naslijeđen iz SRBiH, koji upućuje na niz zastarjelih standarda pregaženih razvojem tehnologije, promjenama administrativnog uređenja, promjenom valute i sl. Godinama Savez samostalnih sindikata BiH, pa i većina poslodavaca, traži hitno usvajanje boljeg Zakona o zaštiti, jer bi životi i zdravlje radnika trebali biti na prvom mjestu. Cilj Saveza samostalnih sindikata BiH ostaje zaštita prava radnika, uključujući i njihovo pravo na bezbjedno radno mjesto. To treba biti zajednički cilj i poslodavaca i vlasti, a moguće ga je ostvariti razvojem socijalnog dijaloga i partnerstva, kulture prevencije i unaprjeđivanja zaštite na radu, sve s ciljem osiguranja sigurnih i zdravih radnih mjesta, koja pridonose dobiti radnika i poslodavaca, rastu produktivnosti, konkurentnosti, smanjivanju troškova zbog povreda i profesionalnih bolesti, te ekonomskom rastu i razvoju. Kada je riječ o životu radnika tu ne smije biti nikakvih kalkulacija, jer je i samo jedan smrtni slučaj previše.
O odnosu Federacije prema zaštiti na radu dovoljno govori činjenica da se više od 14 godina čeka na usvajanje zakona (prvi prijedlog zakona je bio 2005. godine). Vlada Federacije nije donijela ni Nacionalni program zaštite na radu, iako je na to obvezuje Konvencija br. 155 Međunarodne organizacije rada o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu i o radnom okruženju. Ne zaboravimo, Opća deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda govori kako svako ima pravo na rad, slobodni izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti. Filadelfijska deklaracija (o cilju i svrsi Međunarodne organizacije rada) kaže kako sva ljudska bića, bez obzira na rasu, vjeru ili spol, imaju pravo tražiti kako materijalno blagostanje, tako i duhovni razvoj u uvjetima mira i dostojanstva, ekonomske sigurnosti i jednake dostupnosti.
U praksi je odavno, prepoznata potreba za donošenjem novog zakona, kojim će se regulisati oblast zaštite na radu, te posebno apostrofirati prevencija povreda na radu i profesionalnih oboljenja. Potreba donošenja novog zakona o zaštiti na radu se ogleda i u potrebi zaokruživanja sistema radnog zakonodavstva, tim prije, što je donesen novi Zakon o radu („Službene novine Federacije BiH“, broj 26/16) koji radnicima garantuje viši nivo zaštite, s posebnim akcentom na prevenciji povreda na radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi sa radom. Konačno je prepoznata činjenica da ulaganje u preventivne mjere zaštite na radu nije trošak, već investicija, jer pojačavanjem preventivnih aktivnosti smanjuje se broj smrtnih slučajeva, povreda na radu i profesionalih oboljenja, a samim time i troškovi liječenja, bolovanja, zbrinjavanja porodice poginulog radnika i dr.
Zbog svega navedenog, radnici, sindikati, obrazovne ustanove, ovlaštene organizacije za zaštitu na radu, lica koja se profesionalno bave poslovima zaštite kod poslodavaca, mediji i nevladin sektor ponovno pozivaju nadležne vlasti da učine prve i najvažnije korake, donesu bolje i primjenjive sigurnosne propise, započnu preuzimanje evropskih sigurnosnih direktiva, poslodavcima omoguće njihovu primjenu i zahtijevaju da se obezbijede sigurna radna mjesta i dostojanstven rad. U tome će imati podršku cjelokupne javnosti, a posebno od sindikata i strukovnih organizacija, kao i od subjekata, koji se profesionalno bave osposobljavanjem kadrova i provođenjem mjera za bolju zaštitu na radu.