Iz medija_Metaloprerađivačka industrija: Profit gazdama, a radnicima puko preživljavanje

Prije rata poslovni sistemi poput Željezare, UNIS-a ili Energoinvesta zapošljavali su više radnika nego cijeli metaloprerađivački sektor u Federaciji BiH danas.

ArcelorMittal Zenica jedan od najvećih izvoznika u Bosni i Hercegovini (Dani / Ustupljeno Al Jazeeri)

U Bosni i Hercegovini je prije rata radilo više od 900.000 radnika, većinom u industriji. Metaloprerađivački sektor bio je najzastupljeniji, sa 220.000 zaposlenih. Poslovni sistemi poput Željezare, UNIS-a ili Energoinvesta zapošljavali su više radnika nego cijeli metaloprerađivački sektor u entitetu Federacija BiH danas.

Svi su radnici bili su članovi sindikata. Sindikati su bili masovni, finansijski jaki i uticajni, sa velikom imovinom koja je uključivala poslovne prostore, odmarališta, hotele. Umjesto privatnog, sistemski se gradilo društveno, što se koristi i dan-danas. Socijalna i zdravstvena zaštita, prema riječima ljudi koji su radili u to vrijeme, bila je na visokom nivou. Radnici su kroz organe upravljanja u preduzećima direktno odlučivali o svojoj sudbini.

Društveno postalo državno, pa nečije privatno

„Dio privrednih kapaciteta je u ratu uništen. Odmah iza rata provučen je Zakon o privatizaciji preduzeća. Borci su nagrađeni certifikatima. Sretnici koji su imali stanarsko pravo, mogli su njima otkupiti stan. Ostali su svoje papire mogli jedino prodati, po cijeni koja je bila dva do tri posto od nominalne. Oni koji su imali novac, ratni profiteri ili gazde sa sumnjivim kapitalom i dobrim političkim vezama, certifikatima plaćenim sićom, pokupovali su dionice firmi u privatizaciji. Društveno, ono što je bilo svih građana, postalo je državno, da bi na kraju postalo nečije privatno“, kaže Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona.

Kenan Mujkanović

Prema njegovim riječima, najgori vid privatizacije, ujedno i najrašireniji, bio je javni upis dionica. Mnogi su završili na birou, sa neuvezanim stažom, a firme otišle u stečaj i likvidaciju. Problem neuvezanog staža postoji i danas, a na njega, veli, ukazuje samo sindikat. Zakon o uvezivanju staža se „kiseli“ već osam godina, iako je njegovo donošenje bilo dio Reformske agende.

Prema podacima za februar 2023. godine, u Federaciji BiH je zaposleno 537.200 radnika. U prerađivačkoj industriji radi 106.555 radnika, a u trgovini 97.079. To jasno ukazuje na drastično smanjenje broja industrijskih radnika, koji stvaraju novu vrijednost, kao i njihovog udjela u ukupnoj zaposlenosti, u korist trgovine i marži.

„Firme koje su privatizovane, posebno veliki sistemi, u prosjeku imaju do deset puta manje radnika nego ranije. Gdje su radila petorica, sad radi jedan. Optimizacija poslovanja radi maksimiziranja profita. Plate većine radnika u realnom sektoru su sramno niske, s tim da ima i pozitivnih primjera, uglavnom firme sa ino kapitalom. Ugovori o radu na određeno vrijeme su pravilo. Sve ovo su aferimi novog, reformskog Zakona o radu koji je uticao negativno na socioekonomski položaj radnika. Prosječna neto plata u Federaciji BiH je prema posljednjim podacima iznosila 1.208 konvertibilnih maraka (617 eura). Međutim, prosječna neto plata radnika u prerađivačkom sektoru iznosi oko 820 konvertibilnih maraka (419 eura), što je manje od trećine potrošačke korpe“, kaže Mujkanović.

Prema procjenama, 250.000 do 300.000 radnika u Federaciji BiH, u realnom sektoru, prima platu u rasponu od 596 do 820 konvertibilnih maraka (od 304 do 419 eura). Mujkanović je ustvrdio da većina poslodavaca može značajno povećati plate, ali ne žele. U 2022. godini u Federaciji BiH je profitabilno poslovalo 17.342 poslovnih subjekata ili 69 posto od ukupnog broja. Otvaren je profit od 4,8 milijardi konvertibilnih maraka (2,45 milijardi eura), 600 miliona konvertibilnih maraka (306,5 miliona eura) više nego godinu ranije.

„Kada su u pitanju plate i materijalni status radnika, sindikati sigurno čine prevagu. Kroz nove kolektivne ugovore ili na drugi način osigurana su i povećana materijalna prava radnika i plate u firmama ArcelorMittal Zenica, Mann Hummel Tešanj, Željezara Zenica, Prevent FAD Jelah, Excel Maglaj. Novim ugovorima o radu povećane su i satnice radnika u Preis Usora, kao i Pobjedi Tešanj, u kojoj je nedavno zaključen novi kolektivni ugovor. Prosječna neto plata radnika se kreće u rasponu od 1.100 do 1.520 konvertibilnih maraka (od 562 do 776 eura), bez naknade za topli obrok, prijevoz, regres, 13. plate i ostalih naknada. Majstorske plate se u pojedinim firmama kreću u rasponu od 1.600 do 2.000 konvertibilnih maraka (od 817 do 1.022 eura), pa čak i više“, ukazuje Mujkanović.

Radnici ArcelorMittala razočarani

ArcelorMittal Zenica godinama je bio neprikosnoveni lider bh. izvoza, a u 2022. godini su bili drugi, iza kompanije Aluminij Industrija Mostar. Prema informacijama Sindikata ove kompanije, u 2022. godini ostvarili su prihod od milijardu i 55 miliona (539 miliona eura), a dobit je bila 43,3 miliona konvertibilnih maraka (22 miliona eura).

ArcelorMittal Zenica (Dani / Ustupljeno Al Jazeeri)

Sindikat je prijavio kompaniju Federalnoj inspekciji rada zbog načina na koji je isplatila jednokratni dodatak na platu/bonus.

„Radnici Mittala su jako razočarani. Poniženi smo načinom isplate bonusa. Od 2.350 uposlenih, bonus od 1.000 do 1.500 konvertibilnih maraka (od 511 do 766 eura) dobilo je nešto više od 600 radnika koji imaju tzv. posebne ugovore o radu. Svi smo doprinijeli ovom profitu koji je u 2022. godini u debelom plusu, a nagrađeni su pojedinci“, istakao je Rašid Fetić, predsjednik Sindikata ArcelorMittal Zenica.

Objasnio je da je sam radio čitavu godinu, bez i jednog izostanka, a da nije dobio bonus. Takvh je, dodao je, mnogo njegovih kolega. Bilo je manje povreda na radu.

Druga kompanija u metaloprerađivačkoj industriji po broju uposlenih u Zeničko-dobojskom kantonu je fabrika filtera Mann+Hummel BA Tešanj. Imaju trenutno 750 radnika.

„Zaista imamo dobru saradnju sa poslodavcem. Imamo potpisan kolektivni ugovor koji godinama obnavljamo i unapređujemo. Generalno, situacija je zbog inflacije iz prošle godine teža, ali u kolektivnom ugovoru za 2023. godinu smo dogovorili povećanje plate od 16 posto kako bi u nekoj mjeri to kompenzovali“, kaže Dino Čamdžić, predsjednik Sindikata Mann+Hummel BA Tešanj.

Dino Čamdžić

Posljednjih mjeseci rađena je procjena rizika na radnom mjestu. Prema njoj 28 je radnih mjesta sa povećanim rizikom, a 130 radnika od aprila imaju priznate otežane uslove rada i ostvaruju benefite u vidu uvećane plate za 10 posto i maksimalnih 30 dana godišnjeg odmora.

U sasvim drugačijoj situaciji je Željezara Zenica koja je u stečaju od januara 2018. godine. Godine 1989. imali su 24.000 radnika, a danas ih je 80 koji uglavnom se bave čuvanjem imovine u vlasništvu firme.

„Borimo se za puko preživljavanje. Najveći problem nam predstavlja uvezivanje staža. Prošle godine Federalna Vlada je dva puta odbijala naše prijave na javni poziv za dodjelu sredstava za uvezivanje radnog staža radnicima jer smo u stečaju. Koristimo sredstva od prodaje imovine da bi uvezali staž. Iako smo u vlasništvu Vlade Federacije BiH, nemaju baš osjećaja za nas“, rekao je Avdija Halilović, predsjednik Sindikata radnika Željezare.

Dvanaest ljudi koji su stekli uslove za penziju u 2022. godini su na čekanju za ostvarivanje tog prava. Njih 15 trebalo bi ispuniti uslove u narednih nekoliko mjeseci. Tu je i više od 200 ljudi koji su radili u Željezari, a danas su na birou ili u drugim firmama, kojima nije uvezan staž za period od 2004. do 2018. godine.

Halilović je naglasio da Vlada Federacije duguje 50 miliona konvertibilnih maraka (26 miliona eura) Željezari na konto prodaje firme Kuvajćanima (Kuvajtskoj investicionoj agenciji – KCIC) 1998. godine. Kuvajćani su kasnije prodali svoj udio kompanije Indijcima.

Pitanje opstanka društva u cjelini

„Tužili smo Vladu Federacije BiH za taj dug. Prema prvostepenoj sudskoj presudi zakasnili smo sa tužbom. Kako neko može zakasniti sa traženjem svojih para? Posebno kad se zna da je dug priznat od revizorske kuće. Žalili smo se“, naglasio je Halilović.

Zenička regija bila je centar metaloprerađivačke industrije u državi. Danas cijeli metalski sektor u Federaciji BiH upošljava manje od 30.000 radnika, gotovo deset puta manje nego prije rata. Ljudi koji vode sindikate u kompanijama u metaloprerađivačkom sektoru bore se za unaprijeđenje uslova rada i boljeg standarda.

Da su u nekim stvarima na dobrom putu govori podatak da su u prosjeku, plate radnika u firmama u kojima djeluju sindikalne organizacije u Zeničko-dobojskom kantonu posljednjih mjeseci povećane od 11 do 22 posto. A stvaranje što boljih uslova za ostanak radnika u ovoj zemlji ne bi trebao biti interes samo poslodavaca, ili sindikata, to je pitanje opstanka ovog društva u cjelini.

Izvor: AlJazeera Balkans

PODIJELI