Sve ono što su generacije radnih ljudi postigle, a što se slavi 1.
Maja, izloženo je neprekidnom i sistematskom napadu, jer moćne
multinacionalne kompanije i šačica izuzetno bogatih pišu pravila
globalne ekonomije. Vlade se povlače, povlađuju ultra bogatim i
propuštaju da ispune svoju obavezu osiguranja dostojanstvenog rada za
sve i stave tačku na siromaštvo.
Nacionalizam i ksenofobija urušavaju solidarnost u vrijeme kad se
svijet suočava sa najvećom izbjegličkom krizom u posljednjih 70
godina, a radnici migranti se lišavaju dostojanstva jednakog
postupanja.
Desetine miliona žena i muškaraca su pali u zamku modernog ropstva, a
još više njih čini skrivenu radnu snagu globalnih lanaca
snabdijevanja, jer nemaju pravo na organiziranje sindikata ili minimalnu
platu koja osigurava dostojanstven život, dok su često zarobljeni na
opasnim i ponižavajućim radnim mjestima. 40% svjetske radne snage je
uhvaćeno u neformalnu ekonomiju u kojoj nemaju nikakva prava, a od
svojih zarada mogu sebi priuštiti samo najosnovnije životne namirnice.
Otrovna dogma štednje, kreirana da prenese još veće bogatstvo na onih
1%, najteže pogađa žene i zaustavlja svaku mogućnost napretka u
borbi protiv izazova našeg vremena.
Sa više od milijardu ljudi koji su žrtve nasilja ili nesigurnosti i
stotine hiljada onih na prvim linijama fronta u državama pogođenim
sukobima, prijetnja od rata nikada nije daleko. Ne može biti mira bez
ljudskih prava, a mir je garancija ljudskih prava, uključujući
osnovnih prava radnih ljudi, što predstavlja temelj za prosperitet i
mir.
Ekonomski sistem je narušen i treba ponovo napisati pravila koja će
ići u prilog većine, a ne nekolicine.
“78% ljudi žele da kompanije budu odgovorne za svoje lance
snabdijevanja; 79% ljudi kaže da je minimalna plata izuzetno mala da ne
osigurava dostojanstven život”
(ITUC Globalna anketa)
Radnici se bore širom svijeta, organiziraju sindikate bez obzira na
nasilno uznemiravanje, organiziraju kampanje za dostojanstven rad, te
štrajkove čak i tamo gdje nemaju pravo na štrajk. U fabrikama
Istočne Azije i na plantažama Centralne Amerike, u gradovima širom
Afrike i širom svijeta, radni ljudi ustaju protiv korporativnog nasilja
i zahtijevaju poštivanje svojih prava na organiziranje sindikata,
kolektivno pregovaranje i socijalnu zaštitu, te za sigurna i bezbjedna
radna mjesta. Radnice govore “Računajte na nas” u borbi za
jednakost na radu, ulaganje u ekonomiju staranja, zaustavljanje razlike
u platama između muškaraca i žena, te za zasluženo mjesto na
rukovodnim pozicijama u sindikatu.
Već 130 godina, na ovaj dan se slavi solidarnost i odaje se počast
onima koji su žrtvovali toliko toga u borbi za socijalnu pravdu.
Međunarodni dan rada 2017. je nova prilika da se pokaže snaga i
odlučnost radnih ljudi u borbi protiv pritisaka, da se pokaže
solidarnost kod kuće, ali i preko granica, te da se ide dalje u
izgradnji boljeg svijeta.
Javljaju se novi izazovi u kojima tehnologija mijenja svijet rada, a
karbonske emisije prijete još većoj klimatskoj devastaciji, a
populizam i ekstremna desničarska dogma postaju prihvaćen način
razmišljanja. Pozivamo naše vlade da ustanu u borbu protiv prijetnji i
uznemiravanja današnje elite koja kontrolira poluge moći, te da stanu
rame uz rame sa radnim ljudima. Još jednom potvrđujemo našu
opredijeljenost za solidarnost sa svima koji se bore protiv pritisaka i
iskorištavanja i nećemo nikada odustati od našeg zadatka izgradnje
napretka, jednakosti i dostojanstva za sve.