Oblikovanje budućnosti rada

Budućnost rada: Globalni dogovor
Novi ugovor za globalnu radnu snagu

 

Kontekst

Globalnu radnu snagu čini oko 3 milijarde ljudi. Svjetska ekonomija ovisi o njihovom radu, a njihove porodice i zajednice ovise o prhiodu od njihovog rada.

Ipak, gubitak vrijednosti, negiranje osnovnih prava i odsustvo podijeljenog prosperitetapotkopavaju pravo na rad i dostojanstvo tog rada. Ovo je rezultat nedostatka upravljanja na svim nivoima.

Na površinu je isplivao svijet sve većih nejednakosti, u kom interesi nekolicine imaju prednost nad interesima ogromne većine. Taj puki lični interes je zamaskiran u ekonomske modele kako bi se opravdalo što se bogatstvo ne dijeli, zašto se neodrživo eksploatiraju prirodni resursi, zašto korporacije i bogati ne plaćaju poreze ili ih plaćaju tek u malim stopama, te zašto nedostaju resursi za socijalnu zaštitu, uključujući zdravlje i obrazovanje, naročito za siromašne.

Ekonomska teorija “prelijevanja bogatstva od bogatih ka siromašnim” (Trickle-down), te nedavni programi štednje nisu uspjeli. Pravila globalnog poslovanja i investicija su dala prednost finansijama i kapitalu u razvijenim ekonomijama.Globalni lanac snabdijevanja kanališe bogatstvo malom broju globalnih korporacija, dok se radnici u tim lancima snabdijevanja suočavaju sa malima platama, nesigurnim i radom punim opasnosti. Vodi se rat protiv sindikata, a demokratija je korumpirana koncentrisanim bogatstvom.Zaista, korporacije i njihova udruženja kupuju ili vrše pritisak na zakonodavce i predstavnike izvršne vlasti da utiču na javne politike na teret radnih ljudi.

Rezultat svega ovoga je da se globalna radna snaga suočava se velikim problemima:

  • Samo 60 procenata radnika radi u formalnoj ekonomiji, a više od 50 procenata ovih radnika je zaposleno na nesigurnim radnim mjestima gdje rade na ugovorima na određeno vrijeme i suočavaju se sa opasnostima na poslu;
  • Četrdeset procenata se bori da preživi u neformalnoj ekonomiji – sektor očaja bez radničkih prava, minimalne plate i socijalne zaštite;
  • Više od 45 miliona ljudi je u modernom ropstvu/prisilnom radu; i
  • Tri četvrtine svjetskog stanovništva nema zadovoljavajući nivo socijalne zaštite ili je nema nikako, te ima nedovoljnu zdravstvenu zaštitu, penzije za dostojanstven život penzionera.

Globalni BDP raste još od 1980.,dok u isto vrijeme padaudio primanja. Dostignuti su istorijski nivoi nezaposlenosti i nejadnakosti, koji se konačno prihvataju kao globalni rizik – mada je malo dokaza o pokrenutim akcijama koje su proporcionalne veličini ovog problema.

 

BUDUĆNOST RADA KREĆE SADA

Sa krhkom svjetskom ekonomijom i radnim porodicama koje trpe posljedice nesigurnosti i nejednakosti, javljaju se pitanja o uticaju sljedećeg talasa tehnoloških promjena, naročito organizacije rada putem internet platformi i algoritama.

Danas, kako se digitalne platforme promoviraju kao novi oblik sticanja prihoda, javljaju se opet neki stari argumenti. Propaganda kaže kako je ‘gig’ ekonomija interesantna ikako osnažuje, čime omogućava radnicima da preuzmu kontrolu.U isto vrijeme, ekonomija “razmjene” navodi kako svi imaju koristi od proizvodnje i potrošnje “zasnovane na zajednici”. Ono što nije rečeno naravno je da gig i ekonomija razmjene očekuju od radnika da se odreknu ugovora o radu i socijalne zaštite, te da mogu zaboraviti na redovno radno vrijeme u kom se može ostvariti ravnoteža između rada, porodice irazonode.S tim u vezi, propisi više nisu relevantni jer se robe i usluge pružaju uz pomoć internet aplikacija ili platformi.

Radnicima koji pružaju usluge putem kompanija, kao što su Uber iliUpwork, je prepušteno da sami odluče da li će plaćati doprinose za socijalno osiguranje, poreze i obuku – sve iz razloga što nemaju kontrolu nad cijenama, uslovima rada, sigurnosti ili ličnim podacima. Oni se međusobno takmiče oko nepropisnog i nepredvidivog rada.Oni koji posjeduju platforme i tako stiču milijarde od ovog modela imaju djelimičnu pomoć od povoljnih odnosa sa političarima na različitim nivoima državne vlasti.

Danas, rad putem platformi (uključujući po potrebi irad u grupi) predstavlja samo mali dio aktivnosti zapošljavanja. Ali veoma mali broj velikih igrača, uz podršku milijardi dolara rizičnog kapitala, ukinuli su sve odgovornosti poslodavaca prema radnicima koje zapošljavaju danas i još više onih koje planiraju koristiti u budućnosti. Njihova vizija je da je radnik broj koji treba ubaciti u algoritam, dok je budućnost rada u neformalnoj ekonomiji, gdje poslodavci nemaju odgovornosti i ne plaćaju poreze.Oni nastoje poslovati izvan svojih mjesnih nadležnosti, stvoriti monopole, te na taj način onemogućiti ključne sektore uključujući transport, zdravlje, hotelijerstvo, finansijske usluge, obrazovanje i druge.

Velika bitka širom svijeta se vodi oko prava na priznat radni odnos, a radnici u poslovima putem interneta se moraju braniti od ovih napada širom svijeta. Oni se organiziraju u okviru ali i izvan postojećih sindikalnih struktura kako bi zahtijevali bolje radne uslove, pravednije plate, kolektivno zastupanje iprava koja su im uskraćena zbog nepostojanja radnopravnog odnosa. Uprkos značajnog napretka na velikom broju mjesta, lokalnih akcija, političkih kampanja i sudskih postupaka za i u ime ovih radnika, oni se suočavaju sa naizgled beskonačnom jamom punom novca koji su veliki igraći spremni upotrijebiti da ih spriječe u ostvarenju radničkih prava.

MKS članice u velikom broju zemalja, kao i njihovi članovi sindikata, aktivno rade na organiziranju i vođenju kampanja u vezi rada putem digitalnih platformi, te pripremi i provedbi strategija o budućnosti dara. Bilo bi dobro da postoji veći broj kontakata i razmjene informacija između sindikata o ovim pitanjima, a ovo je oblast gdje MKS može pružiti pomoć.

Javnost je na strani radnika. Globalne analize MKS-a ukazuju da se 82% ljudi slaže da kompanije koje pružaju usluge putem internet platformi trebaju osigurati ista prava i zaštitu svojim radnicima – bolovanje, plaćen godišnji odmor, penzija i sindikalna zaštita, kakva imaju i drugi radnici.

Tradicionalne kompanije počinju izvoziti rad putem platformi, čime potiču obaranje plata i izbjegavanje odgovornosti.Neke uveliko ulažu u projekte igrača digitalne ekonomije.Ono što je sada potrebno je da se zaustave dalji primjeri deregulacije i opasnog rada, kako bi se izbjeglo širenje zaraze i“lomača propisa”.

Koncentracija ekonomske moći prikupljanjem i manipulacijom ogromnih količina podataka je već u toku, gdje neke od kompanija sistematično prikupljaju podatke o stotinama miliona ljudi – višeod bilo koje vlade. Sa “internetom stvari” koji povezuju milijarde senzora i sistema za učenje zasnovanih na velikim podacima, ovi novi monopoli podataka se sada pripremaju za potpun nadzor nad radnim mjestima što će im služiti kao osnov za ekonomiju budućnosti. Moć koju već posjeduju predstavlja veliki izazov za socijalnu i ekonomsku pravdu, te su stoga potrebni nova pravila i propisi vezani za podatke kojim će se osigurati da se tehnologija koristi u interesu većine, a ne nekolicine.

Sindikati su svjesni da tehnologija nije problem – inovacija će biti uspješna ili ne na osnovu vrijednosti. Društva će prihvatiti nevjerovatan potencijal naučnih dostignuća iz oblasti medicine i drugih oblasti.Radnici će takođe prihvatiti taj potencijal, bez obzira da li se radi o sigurnoj primjeni robota, nano- i bio-tehnologijiili ogromnom broju drugih transformacionih promjena sve dok te promjene poboljšavaju uslove života, radnih mjesta i održive budućnosti. Njihovi sindikati već decenijama rade na oblikovanju tehnoloških promjena i pregovaraju o unapređenju vještina i produktivnosti. Oni će morati biti za stolom kada se bude govorilo o industrijskoj transformaciji na nivou donošenja politika i kada se budu dogovarali standardi zapošljavanja i sigurnosti, uključujući pravedne plate i socijalna zaštita, kao i o paketi obuke prilikom uvođenja novih tehnologija na radnim mjestima.

Ključna pitanja su kako će radnici na tradicionalnim radnim mjestima nastaviti raditi pod istim uslovima, te kako će oni koji će se morati sve više, ili odabrati da se oslanjaju na poslove putem interneta uživati u pravima, zaštiti radnopravnih odnosa i povlastica koje osiguravaju dostojanstven rad.

Dok će naredni talas tehnologije zaista biti radikalan po svojim uticajima, on ipak neće otvoriti značajno različite oblasti ekonomije. Industrije će se okupljati oko novih tehnologija inovih poslovnih prilika, ali će radnici i dalje raditi u sektorima građevinarstva, proizvodnje, poljoprivrede, maloprodaje, hotelijerstva, usluga i drugim sektorima naših ekonomija.

 

ODGOVORNOSTI VLADE

Veliko pitanje je u čijem se interesu koristi tehnologija, na takav način da predstavlja imperativ za deregulaciju tržišta rada. Ovo je povezano sa novim poslovnim modelima koji bi morali biti usko povezani sa standardima konkurencije, oporezivanja iulaganja čime bi se spriječili ogromna tržišna moć i potencijalni rizici za cjelokupnu globalnu ekonomiju. Na sličan način, regulatorni okvir vezan za podatke i upotrebu algoritama mora biti prilagođen kako bi zaštitio radnike i javnost.

MOR se usmjerava na budućnost rada do svoje 100-godišnjice koju slavi 2019. godine. Veliki broj sindikata se borisa trenutnim i očekivanim izazovima kako će novi talas tehnologije uticati na njihove sektore, kako će se organizirati, pregovarati irazgovarati u svijetu koji se mijenja. Kompanije širom svijeta pripremaju razvojne i provode digitalne strategije, od kojih većina predstavlja najosnovnija pitanja o budućnosti rada.

Vlade su do sada bile veoma spore u usmjeravanju pažnje na potrebu za regulacijom čime bi se osiguralo da sva društva imaju korist od novog talasa tehnoloških inovacija. Privatni sektordefinira kojim pravcem će se kretati rad i društva dok se ubrzava stepen promjena, a obim promjena se širi. U ponavljanju uslova koji su doveli do finansijske krize 2008. godine, privatni sektor govori svijetu da je tehnološka evolucija isuviše složena i teška da bi je vlade mogle razumjeti i urediti. Neuređena primjena algoritama omogućava bankama i finansijama da prikriju svoju ranjivost, ali vlade i dalje padaju u istu zamku u “digitalnoj ekonomiji”. Lobisti, često odabrani u vladama, često rade na vraćanju unazad ili usporavanju reguliranja, narolito u tri ključne oblasti gdje bi regulacija mogla biti naputu velikih planova kompanija koje primjenjuju “gig” i ekonomiju “razmjene” – zakon o zapošljavanju, zakon o podacima ioporezivanju.

Vlade velikog broja bogatih zemalja idu u pogrešnom smjeru uz pomoć Sporazuma o trgovini i uslugama, koji planiraju završiti u decembru 2016.godine, čime će odrediti uslove za “Uberizaciju” velikih dijelova sektora usluga, dok sebi nameću velika ograničenja na obim regulacije.

Vlade moraju prihvatiti da moraju odgovoriti na pitanje “šta je poslovanje” i koje uslove mora jedna kompanija ispuniti da bi dobila društvenu licencu za rad, a zatim usvojiti potrebne propise. Alternativa je brza eskalacija neformalizacije svijeta rada, sa pogubnim posljedicama.

Centralni izazov je kako se tehnologija može na najbolji način iskoristiti ikoje sunam nove politike potrebne kako bi svijet ostvario:

  • Punu zaposlenost i dostojanstven rad;
  • Održivost;
  • Siguran rad;
  • Socijalnu zaštitu; i
  • Inkluzivan rast.

Kada dođe do 
pomjeranja radnih mjesta, moraju se naći odgovori na pitanje gdje će se otvoriti nova radna mjesta, te kako će se rad i zdravlje ravnomjernije podijeliti.

 

PUNA ZAPOSLENOST I DOSTOJANSTVEN RAD

Zamjena radnih mjesta tehnologijom nije ništa novo, mada će do toga doći brže i ići mnogo dublje u godinama pred nama. Mora se istražiti potencijal otvaranja novih radnih mjesta, a rizici naredne proizvodne revolucije se moraju predvidjeti i rješavati.Rizici će samo pojačati današnje probleme.Projekcija od 5 miliona radnih mjesta koja će biti zamijenjena do 2020. godine je ozbiljno pitanje, s tim da je sada više od 200 miliona bez posla – 30 miliona više u zemljama OECD-a nego prije finansijske krize. Sa ogromnom isključenošću mladih sa tržišta rada, izazov otvaranje novih radnih mjesta je generalno najprioritetnije pitanje. Veoma je hitno pitanje kako definirati oblasti ulaganja koja su potrebna za nova radna mjesta, te uslove pod kojim će se vršiti ulaganja.

MKS osigurava podršku infrastrukturnim ulaganjima koje su potrebne za društva, zajednice i ekonomije, a tako i za najveći srednjoročni multiplikator otvaranja novih radnih mjesta.Ulaganja koja olakšavaju zelenu ekonomiju će pomoći da se ublaže klimatske promjene i podrži održiv industrijski razvoj.

Ulaganja u ekonomiju staranja o ljudima će pomoći da se popune rastuće potrebe demografskih promjena i stimulira rast, dok osigurava podršku jednakosti i prilika za žene.

Ulaganja u širokopojasnu infrastrukturu i obrazovanje i sistem obuke u indutrijaliziranim i zemljama u razvoju će pomoći da se premoste digitalne podjele i pripreme radnici za obimne tehnološke promjene.

A sve dok zapošljavanje mladih ovisi od ulaganja u nova radna mjesta, u primjeni su i moguće mjere tranzicije iz škole na tržište rada, a naročito stručnog obrazovanja i obuke. Sticanje prvog radnog iskustva i plaćen pripravnički staž mogu zaustaviti krađu plata od rastućeg “pripravničkog voluntarizma” iosigurati razvoj vrijednih vještina potrebnih za potpun ulazak na tržište rada.

Izvan pitanja etičke upotrebe tehnologije ili zdravlja i sigurnosti za radnike i javnost, ključna pitanja su kako otvoriti zaposlenost i kako uključiti žene i mlade.I dalje je imperativ prisutan da ta radna mjesta budu dostojanstvena radna mjesta; sigurna ipodržana dostojanstvenom minimalnom platom za život, pravima na kolektivno pregovaranje, socijalnu zaštitu izakonima,te uređenu zaštitu radnopravnih odnosa.

 

OTVARANJA RADNIH MJESTA I NJIHOVA ODRŽIVOST

Obnova prava tržišta rada i pravde će pomoći da se generiraju ekonomska potražnja i radna mjesta.Minimalna plata za život u svim državama bi mogla biti početak. Obnova kolektivnog pregovaranja čime se osiguravaju dostojanstvene plate i razmjena produktivnosti predstavljaju veliki početak za ekonomiju, a time će se smanjiti nejednakost, ekonomski i socijalni rizici.

Zamjena radnika tehnologijom je rezultat izbora, često samih poslodavaca.A tamo gdje se to dešava, to ne mora da znači automatski gubitak radnih mjesta.Otvoriće se nova radna mjesta, mada ih vjerovatno neće biti dovoljno.Smanjenje broja radnih sati, gdje radnici dobijaju udio od plodova produktivnosti u svrhu osiguranja životnog standarda predstavlja dio rješenja.Radnicima će biti potrebna obuka za različite zadatke u okviru postojećih radnih mjesta, uključujući da znaju rukovati uvedenom tehnologijom.Nova radna mejsta će se otvarati u novim sektorima, dok će neki postojeći sektori rasti. Ulaganja, socijali dijalog i razmjena informacija su veoma bitni, tako da radnici mogu biti spremni za prelazak na nova radna mjesta. Novi dogovori o radnim mjestima i razmjena poslova se takođe moraju uzeti u obzir.

Nadalje, zakoni o radu moraju pratiti u stopu nove oblike rada.U nekim slučajevima, zavisni samozaposleni radnici su se našli u pravnom problemu kada su pokušali pokrenuti kolektivnu akciju.Zakoni o konkurenciji, koji bi se morali strožije primjenjivati kako bi se zaustavila koncentracija u velikom broju industrija, uspjeli su spriječiti kolektivne akcije radnika argumentom da se radnici okupljaju u kartele da se fiksiraju cijene.Ovo je apsurdan ishod.

Sindikati su uvijek podržavali koncept zagarantiranog prihoda za one koji ne rade, uz pomoć socijalne zaštite, uključujući zaštite od nezaposlenosti, dodatak na invalidnost i penzije. Neki zagovaraju zagarantirani osnovni prihod, a sindikalni pokret takođe treba da razmisli o ovom pitanju.

Plan rada deregulacije na kom, između ostalog, insistiraju kompanije sa digitalnim platformama proizvodi široke posljedice širom svijeta. Oblast koja je veoma problematična je sigurnost i zdravlje na radu, jer su propisi, inspekcije iprovedbeni organi često veoma slabi da nešto urade, a ima situacija gdje oni i ne postoje. Stepen profesionalnih oboljenja i povreda predstavlja već sada globalni skandal, a zadržavanje i proširenje zaštite sigurnosti i zdravlja na radu mora biti u središtu sindikalnih napora za oblikovanje budućnosti rada.Ovo bi trebalo obuhvatiti kampanje za akcije vlada, kao i inicijativa kao što su Sporazum iz Bangladeša, pripremljen uz pomoć socijalnog dijaloga i industrijskih odnosa.

MKS Granice i Prioriteti /ITUC Frontlines and Priorities/ predstavljaju sredstvo za akcije o budućnosti rada:

  • ublažavanje korporativne moći u lancima snabdijevanja osporava propali model globalnog poslovanja koji u različitom stepenu sve više ugrađuje digitanu tehnologiju u proizvodnju, transport, logistiku, te prakse trgovine na malo;
  • klimatska akcija će zahtijevati digitalnu platformu za djelotvornu upotrebu energije i industrijsku transformaciju svih industrija, ali ta tranzicija mora biti pravedna;
  • program Računajte na nas sa svojim prioritetima na učešću žena je ključ za jednakost i ekonomsku produktivnost. Tehnološke promjene, ako se pravilno uvedu, mogu pomoći da dođe do stvarne promjene u inkluziji, prihodima, ali i da pomogne ženama;
  • osnove ekonomskih i socijalnih politika naše globalne povezanosti u radu mogu osigurati temelj za dostojanstven rad i okvir za njegovanje potencijala tehnologije za dobrobit svih;
  • imperativ organiziranja je temelj za ostvarenje budućnosti rada, čime se osigurava povezivanje globalnih ambicija Ciljeva održivog rasta (nulta stopa siromaštva) iSporazuma iz Pariza (nulta stopa karbona).

 

VRIJEME JE ZA NOVI GLOBALNI DOGOVOR

MOR inicijativa budućnosti rada ima četiri stuba:

Rad i društvo

Dostojanstvena radna mjesta za sve

Organziranje rada i proizvodnje

Upravljanje radom

Ovo je koristan okvir za proces MOR-a iza širu akciju koju će sindikalni pokret morati poduzeti. Naša strategija bi trebala obuhvatiti akcije na nekoliko frontova – organiziranje radnika, osiguranje da vlade prihvate potrebu za regulacijom, rješavanje pravnih slučajeva prema važećim zakonima, insistiranje na socijalnom dijalogu, pregovaranje i razgovore koji će njegovati tehnološki potencijal za dobrobit svih, umjesto nekolicine koji danas ubiru plodove.

Jedan od načina da se ostvare ove ambicije je inicijativa premijera Švedske “Globalni dogovor: Osnažen socijalni dijalog za dostojanstven rad i inkluzivan rast” (vidi16GC/E/6.2). Akcija koja ide u prilog Globalnom dogovoru će pomoći da se proširi i produbi socijalni dijalog, koji je ključni element za osiguranje da se o budućnosti rada ne odlučuje samo u okviru korporacija.

Socijalni dijalog djeluje. Vlade, sindikati iposlovna zajednica moraju korisiti ovaj instrument da osiguraju da se budućnost rada temelji na dostojanstvenom radu, gdje se poštuju univerzalna prava, a u isto vrijeme da se ostvare sljedeće ambicije:

  • Otvaranje novih radnih mjesta
  • Minimalna plata za život i prosperitet koji se razmjenjuje uz pomoć kolektivnog pregovaranja
  • Kraj pritisaka, korupcije iprofiterstva kroz uskraćivanje osnovnih standarda rada
  • Garancije slobode udruživanja i kolektivnog glasa čime se osigurava socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje
  • Odgovornost vlada i korporacija prema pravima u lancu snabdijevanja kroz obaveznu “temeljitu analizu” i primjenu vladavine zakona
  • Rodna jednakost i inkluzija žena, mladih, migranata i izbjeglica na tržištu rada
  • Radna mjesta i prakse prilagođene porodici
  • Ukidanje prinudnog i dječijeg rada
  • Siguran rad
  • Univerzalna socijalna zaštita
  • Obrazovanje i obuka, uključujući sticanje prvog radnog iskustva, čime se pomaže da su radnici spremni da oblikuju budućnost rada i prilagode se promjenama.

 

_________________

 

PODIJELI