Sarajevo – S obzirom da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine predložene Zakone o doprinosima i porezu na dohodak predstavlja kao reformske, a kojim će se rasteretiti rad i radnici u konačnici imati veću platu, naša je obaveza upoznati, prije svega, radnike u FBiH, a potom i sve građane o činjenicama koje Vlada FBiH vješto prešućuje. No, prije svega, moramo iskazati svoje čuđenje da se uopće razmišlja o usvajanju ključnih zakona iz oblasti poreske politike u vrijeme najveće inflacije i potpune ekonomske nesigurnosti ne samo u FBiH, nego i na svjetskom nivou. Da li je doista neophodno sada usvajati te zakone ako niko ne može garantovati kakva će nam ekonomija biti već sutra, a kamo li kroz nekoliko mjeseci, posebno ako se rat u Ukrajini nastavi?! Pri tome, tekstovi zakona su očigledno napisani bez adekvatne analize svih mogućih efekata. SSSBiH je uradio tu analizu i nije bilo teško spoznati da će se i ova reforma, kao i reforma radnog zakonodavstva, lomiti preko leđa radnika i preko njihovih i onako polupraznih džepova.
Dakle, kada je riječ o pomenuta dva zakona činjenice su:
- Zakon o doprinosima donosi dvije ključne novine: ukidanje doprinosa na plaće na teret poslodavca, te povećanje doprinosa iz plaće na teret radnika za 1,5% (doprinos za penzijsko-invalidsko osiguranje sa 17,00% na 17,50% (prema zadnjem nezvaničnom prijedlogu 18,50%), za zdravstveno osiguranje sa 12,50% na 13,50%, dok doprinos za osiguranje od nezaposlenosti ostaje isti, 1,50%). Tačno je da se ukupna stopa doprinosa smanjuje sa 41,5% na 32,5%, ali se ne smije iz vida izgubiti činjenica da se značajno proširuje osnovica za obračun doprinosa.
- Članom 17. predloženog Zakona o porezu na dohodak je propisano da se prihodom od nesamostalnog rada smatraju svi prihodi i koristi koje poslodavac daje radniku po osnovu radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, i koristi koje radnik ostvari po osnovu radnog odnosa. Dakle, pored plaće, u osnovicu za plaćanje doprinosa ušla bi i naknada za topli obrok, prevoz, regres, i sve eventualne druge naknade ostvarene po tom osnovu (osim onih koje su izuzete od oporezivanja).
- Agregatna neutralnost, kako tvrdi predlagač, je možda osigurana na globalnom nivou, ali se takav zaključak ne može izvući ako to posmatramo iz perspektive radnika pojedinačno, odnosno iz ugla ko će plaćati veće a ko manje obaveze, da li će radnici osjetiti umanjenje troškova kroz veću plaću, ili će razliku jednostavno prisvojiti poslodavci, itd.
- U skladu sa predloženim zakonima, naknade koje nemaju karakter plaće ne postaju plaća, kako to tvrde iz Ministarstva finansija FBiH, nego se izjednačavaju sa platom u poreskom smislu. To je ogromna razika. Ne postoje nikakve garancije da će ove naknade biti transformisane u platu radnika u istom iznosu – to će praktično ovisiti od dobre volje poslodavaca, tako da je pitanje njihovog poreskog tretmana u tom slučaju irelevantno.
Zašto poslodavci isplaćuju topli obrok, naknadu za prijevoz i regres? Iz dva razloga:
- prvi, ako imaju takvu obavezu temeljem kolektivnih ugovora,
- drugo, to je način da se radnicima dio „plate“ isplati bez plaćanja poreza i doprinosa, što je poslodavcima jeftinije (legalna poreska evazija).
Dakle, isplate naknade koje nemaju karakter plate počivaju na OBAVEZI (kolektivni ugovori) ili KORISTI (neplaćanje obaveza) za poslodavce.
U situaciji kada nemamo Opći kolektivni ugovor koji bi „pokrivao“ sve radnike u Federaciji i kojim bi bila utvrđena obaveza isplate ovih naknada i njihov iznos (jer to nisu zakonske kategorije), nijedan poslodavac, kojeg ne obavezuje granski ili pojedinačni kolektivni ugovor, nema obavezu isplate ovih naknada.
Međutim, usvajanjem predloženih zakonskih rješenja poslodavci bi izgubili i „koristi“ koje su imali u vidu mogućnosti isplate ovih naknada, odnosno dijela primanja radnika, u neoporezivom iznosu (zbog manjih troškova). Bez obaveze i bez koristi, najvjerovatniji ishod će biti ukidanje ovih naknada. Ovim bi naročito mogao biti pogođen realni sektor, u prvom redu radnici kod privatnih poslodavaca, posebno tamo gdje nema ni sindikata.
A sada ključno pitanje – da li novi zakoni zaista donose rasterećenje i manje troškove poslodavcima, što bi se, eventualno, moglo usmjeriti u povećanje plaća radnicima? Nažalost, primjena ovih zakona u praksi bi značila veće ukupno opterećenje nižih plata (do 800 KM sa porezom), uz prosječan iznos toplog obroka od 180 KM i naknade za prijevoz od 40 KM. Ovakvu strukturu primanja ima najveći broj zaposlenih u FBiH. Konkretno to u praksi izgleda ovako:
Primjer:
- Plaća 550,41 KM neto (578,23 KM neto sa porezom)
- Topli obrok 180 KM
- Prijevoz 40 KM
Prema važećim propisima, ukupan trošak za poslodavca za ovaj nivo primanja iznosi 1.155,71 KM, a primjenom predloženih propisa iznosio bi 1.171,76 KM, što je opet 16,05 KM VIŠE u odnosu na trenutnu situaciju.
Poslodavac će u gore navedenim situacijama imati dvije mogućnosti – da na sebe preuzme teret dodatnih troškova, te da radnik u najboljem slučaju ostane sa istim iznosom primanja, ili da teret dodatnih troškova prevali na radnika na način da za taj iznos umanji njegova primanja. Iz dosadašnjih iskustava se sa sigurnošću može zaključiti da će veliki broj poslodavaca posegnuti upravo za ovom drugom, „jeftinijom“, opcijom.
O kakvom onda rasterećenju troškova rada govorimo? Gdje se ovdje otvara prostor za povećanje plaća, naročito ovih manjih?
Analizom se dolazi do toga da tek na iznosu plate od 804,28 KM sa porezom, uz isti iznos naknade za topli obrok i prijevoz kao u prva dva primjera (što je prosjek), imamo prelomnu tačku gdje su ukupni troškovi za poslodavca isti prema važećim i prema novim propisima. Daljim povećanjem iznosa plate, uz primjenu novih propisa, ukupni troškovi bi za poslodavca bili manji nego primjenom važećih propisa.
Međutim, ni to ne znači da će radnici nužno dobiti više, jer bi pozitivne efekte manjih troškova opet mogao prisvojiti poslodavac, posebno tamo gdje nema kolektivnog ugovora kao garancije, što znači da bi radnička primanja u najboljem slučaju ostala ista. A, bar 60% radnika u Federaciji nije pokriveno kolektivnim ugovorom.
Kada je u pitanju argument predlagača da neto plate do 800 KM neće biti oporezovane, treba znati da je za radnike koji izdržavaju više članova porodice, a čiji se lični odbitak u skladu sa važećim zakonom uvećava proporcionalno broju izdržavanih članova porodice, predloženi zakon nepovoljnije rješenje sa svojim jedinstvenim ličnim odbitkom od 800 KM. Da apsurd bude veći, prema novom rješenju, mogući gubitak za radnika će biti veći što radnik više članova porodice izdržava.
S druge strane, indikativno je da ovaj zakon pogoduje vlasnicima kapitala, na način da se dividenda oporezuje po stopi od 10%, a plate i naknade radnika sa 13%.
Nadalje, zakon je predividio oporezivanje čak i restoranske ishrane radnika, otpremnine za odlazak u penziju iznad iznosa tri prosječne plate u FBiH (sada je to šest plata), prijevoza na posao i sa posla bez obzira na iznos, naknade za topli obrok bez obzira na iznos i dr. Iako je bilo najava da će se oporezovati dobici od igara na sreću ispod 100 KM, zanimljivo je i to da su isti predloženim zakonom opet izuzeti od oporezivanja, jasno u čijem interesu.
Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da ne postoje nikakve garancije da će eventualne „uštede“ umjesto u džepu poslodavca završiti u džepu radnika, pozivamo parlamentarce da ispoštuju ranije usvojeni zaključak da se o ova dva zakona neće raspravljati bez Zakona o minimalnoj plati i u skladu s njim traže skidanje s dnevnog reda ova dva zakona. O njima se onda može raspravljati zajedno sa Prijedlogom zakona o minimalnoj plaći, nakon što se provedu zakonski predviđene javne rasprave.
Vjerujemo da će i ovog puta zastupnici u Federalnom parlamentu pokazati više brige za radnike i građane nego što to godinama pokazuje Vlada FBiH i da će, posebno u ova teška vremena, zaštititi radnike od bilo kakvog dodatnog troška ili umanjenja i onako mizernih plata.
PREDSJEDNIK
Selvedin Šatorović