Svake godine, netom prije Međunarodnog praznika rada, pa i na sam 1. maj postavlja se isto pitanje: Zašto Savez samostalnih sindikata BiH nije na ulice izveo stotine hiljada nezadovoljnih radnika? Zaborave se tada sve aktivnosti Saveza, sav trud koji se svakodnevno ulaže da se zaštite i odbrane radnička prava, svi pritisci kojima su sindikalisti iz dana u dan izloženi i jedino se kao bitno primjeti to da nije bilo protesta za 1. maj.
Savez samostalnih sindikata BiH je interesna, dobrovoljna organizacija koju čine 24 granska sindikata. Najviši i najodgovorniji organ između dva kongresa (održava se svake četiri godine) je Glavni odbor SSSBiH. U njemu sjede predstavnici svih granskih sindikata, tijela koja djeluju u okviru Saveza, Sekcije mladih, Foruma žena i kantonalnih odbora SSSBiH. Ukupno ih je 29. Toliko je glasova, ako se ne računaju elektorski i toliko je osoba odgovornih za donošenja svih odluka kojima se definišu aktivnosti Saveza. Bez tih ruku, odnosno bez odluke Glavnog odbora, nemoguće je organizovati bilo kakvu aktivnost na nivou SSSBiH. S druge strane, Savez, odnosno njegovo rukovodstvo dužno je poštovati i sporovoditi svaku odluku Glavnog odbora. Da možemo i umijemo organizovati masovno okupljanje radnika i radnica, i to u roku od samo tri dana, pokazali smo u julu 2015. godine okupivši više od 10.000 ljudi ispred zgrade Parlamenta FBiH. Organizovao je Savez i masovne proteste 2010., 2012. i 2013. godine. U više navrata smo, dakle, pozivali naše članstvo da se okupi na ulici, ispred Vlade ili Parlamenta FBiH i tako daju do znanja odgovornim da se ne slažu sa njihovom politikom, odnosno načinom na koji vode Federaciju BiH i tretiraju radničku klasu.
Socijalni partneri Saveza samostalnih sindikata BiH su Vlada FBiH i Udruženje poslodavaca FBiH. S tim u vezi, odgovornost SSSBiH leži, prije svega, na zaštiti minumuma prava radnika kroz zakonska rješenja, ali i Opći kolektivni ugovor. Upravo je on izvor minimuma zagarantovanih prava za svakog radnika u Federaciji BiH. SSSBiH je uložio mnogo napora da, unatoč pritiscima od strane izvršne vlasti, međunarodnih finansijskih institucija, ali i raznih domaćih lobija i mešetara, potpiše Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH i time da smjernice kolegicama i kolegama iz granskih sindikata u pogledu minimuma prava koja mogu tražiti tokom pregovora i potpisivanja granskih kolektivnih ugovora. Bitno je naglasiti da se sva materijalna prava (plata, topli obrok, naknade koje nemaju karakter plate…) crpe upravo iz kolektivnih ugovora na nivou granskih sindikata i unija. SSSBiH tu može i jeste, kad god je bio pozvan, dati podršku kroz učešće svojih kadrova, ali nema nikakvu odgovornost niti može utjecati na tekst granskih kolektivnih ugovora. Neke kolegice i kolege su imale više znanja, sposobnosti, sreće ili spremnost suprotne strane da u dobroj vjeri pregovara, pa su uspjeli, na zadovoljstvo svojih članova, zadržati nivo prava, ponegdje ih čak i povećati. Nažalost, nije u svim granskim sindikatima ista situacija. Međutim, bez obzira na to i ne želeći bježati od odgovornosti, mora se istaći da visina plata, toplih obroka, naknada zavisi samo i isključivo od poslodavaca i granskih sindikata. Zadaća SSSBiH je bila da osigura potpisivanje Općeg kolektivnog ugovora i time postavi temelje za pregovore na nižim nivoima organizovanja i u tome je uspio. Sada nam predstoji borba da se produži njegovo važenje, ali i proširenje na sve radnike i radnice u FBiH. Vlada FBiH uporno izbjegava da realizuje zaključak ESV FBiH, ali i svoje obećanje o proširenju važenja OKU.
Iako de iure Parlament FBiH nije naš socijalni partner, SSSBiH već godinama najveći dio svojih aktivnosti usmjerava upravo prema zakonodavnoj vlasti. Svjesni smo da je na nama odgovornost da ne dozvolimo usvajanje zakonskih rješenja koja će derogirati prava naših članova i time dodatno otežati njihov ekonomsko-socijalni i društveni položaj. Uputili smo brojne inicijative, dostavljali amandmane na sve zakone koji se direktno i indirektno tiču radnika u Federaciji BiH, konstantno pokušavamo predstavnike naroda u zastupničkim klupama upoznati sa problemima s kojima se radnici suočavaju, te utjecati na njih da ne glasaju za zakone koji će biti dodatna omča oko vrata zaposlenim. Iako nije naš zadatak da se brinemo o nezaposlenim, cijeneći teškoće s kojima se naši nezaposleni sugrađani suočavaju, predlagli smo brojna rješenja kojima će se radnicima povezati staž i omogućiti dostojanstveno penzionisanje, smanjiti stopa nezaposlenosti, značajno umanjiti udio sive ekonomije u našem društvu… Nažalost, vrlo često nismo nailazili na razumijevanje čak ni organizacija civilnog društva, ali to nas nije zaustavilo niti je utjecalo na našu opredijeljenost da istrajemo.
U narednom periodu nam predstoji borba oko nekoliko ključnih zakona. Tu su Zakon o doprinosima, Zakon o porezu na dohodak, Zakon o štrajku, Zakon o stečaju, Zakon o mirnom rješavanju sporova. Nismo odustali od zahtjeva da se usvoji Zakon o povezivanju radnog staža niti od konačnog usvajanja novog Zakona o sigurnosti i zdravlju na radu. Nismo bili na ulici 1. maja, ali to ne znači da nećemo prije usvajanja nekog od navedenih zakona. Ne bježimo od protesta ili ulice, ali radnici su ti koji moraju takav zahtjev uputiti prema predsjednicima granskih sindikata kako bi onda Glavni odbor usvojio odluku o protestu i realizovao je. Bez snage radnika i njihovog jasnog zahtjeva prema liderima granskih sindikata, rukovodstvo SSSBiH ne može donijeti odluku. Moramo biti jedinstveni i složni, jer samo tako imamo šansu da se izborimo sa svim nametima koje globalizacija i divlji kapital nosi sa sobom.